Tsukumogami: Kad Stare Stvari Ožive

Sadržaj:

Video: Tsukumogami: Kad Stare Stvari Ožive

Video: Tsukumogami: Kad Stare Stvari Ožive
Video: Antikviteti i stare stvari ep1-Makedonske pare stare 34 godine 2024, Marš
Tsukumogami: Kad Stare Stvari Ožive
Tsukumogami: Kad Stare Stvari Ožive
Anonim
Tsukumogami: Kad stare stvari ožive - Tsukumogami, Japan, Stvari, Kami
Tsukumogami: Kad stare stvari ožive - Tsukumogami, Japan, Stvari, Kami

Odjednom iz spavaće sobe moje majke,

Pramac i hrom

Ispruži umivaonik i odmahne glavom.

Roots Chukovsky. "Moidodyr"

Kao dijete, ove smo redove shvatili prilično ozbiljno i vjerovali smo da bi stari umivaonik mogao imati čarobnu moć dovoljnu da kazni ljigavca. Razgovarali smo s našim omiljenim igračkama, zabrinuti zbog zečice koju je napustila domaćica.

S godinama se ovaj jasan, zamagljen svijet, u kojem se igračke i kućne stvari produhovljavaju, može razmišljati, osjećati, komunicirati jedni s drugima i s nama, zatvara se za nas, pretvara se u bajku, odnosno u fikciju. Ali Japancima postojanje umivaonika koji hoda i priča neće se činiti kao nešto čudno i nevjerovatno. Reći će da je to tsukumogami.

Nagrada za stogodišnju službu

Image
Image

Statistika je ponekad vrlo smiješna stvar. Na primjer, ona kaže da se 70% Japanaca smatra budistima. U isto vrijeme, 94% stanovnika Zemlje izlazećeg sunca pristalice su drevnijeg i iskonskog šintoističkog nacionalnog kulta.

Japanska porodica može klanjati na praznik u budističkom hramu, a nakon povratka kući žrtvovati se šintoističkim božanstvima - čuvarima ognjišta.

Inače, u Rusiji ljudi koji sebe smatraju pravoslavcima stavljaju svijeće ispred ikona u crvenom kutu, a prvog dana svakog mjeseca, negdje u rupi, zasigurno su stavili tanjurić s kašom za kolačić.

Šintoistička filozofija temelji se na animizmu, odnosno oboženju prirodnih sila i pojava, poštivanju duhova prirode. A te se ideje ponekad pojavljuju na najbizarniji način. Japanci vjeruju da mnoge stvari, posebno one stare najmanje stotinu godina, imaju svoju duhovnu suštinu - kami.

Image
Image

Leži u materijalnom objektu i može se manifestirati pod određenim uvjetima. Drugim riječima, stara stvar stječe svoju individualnost i dušu, odnosno oživljava. Takvi produhovljeni predmeti zovu se tsukumogami.

To može biti bilo što: mač, kimono, kišobran, sandala … Stari čajnik, koji je porodici služio stotinu godina, čini se da je stekao ličnost, nagomilao životno iskustvo, zahvaljujući kojem je već u stanju da pokaže svoj karakter i raspoloženje. I ponekad može proći manje vremena za transformaciju u tsukumogami, na primjer, kada je predmet izgubljen i nastoji se vratiti svom vlasniku.

Tsukumogami lica i imena

Image
Image

Svaki tsukumogami ima svoje lice. Ovisi o izgledu objekta, odnosu vlasnika prema njemu, emocionalnoj atmosferi u kući.

Na primjer, ako ste iz bijesa poderali cipelu i bacili je u smeće, budite spremni na činjenicu da će steći oštre zube i namjeravati vas ugristi jedne ne baš lijepe noći.

A stari čajnik, u kojem se kuhao ukusan, aromatičan čaj, zadržat će svoju dobrodušnu narav u novoj inkarnaciji. Stoga se tsukumogami ne mogu podijeliti na dobro i zlo: isti objekt može naštetiti i pomoći, ovisno o situaciji.

No, u osnovi su transformirane stvari potpuno bezopasne, iako ponekad vole izigrati vlasnike ili ih čak uplašiti, kao što je to učinio zloglasni najbolji duh na svijetu s motorom. U rijetkim slučajevima, kada ga je vlasnik tretirao posebnim cinizma i okrutnosti, tsukumogami je u stanju gajiti ogorčenost i povremeno se osvetiti.

Kažu da je u stara vremena među njima bilo ljudi koji su jeli stoku, pa čak i ljude. I bilo je beskorisno boriti se protiv njih na uobičajen način. Morao sam pozvati monaha egzorcista da smirim bijesnog demona. Ali u naše vrijeme, takva čudovišta se više ne nalaze.

Ovisno o izvornom predmetu, tsukumogami dobivaju različita imena. Na primjer, stara slamnata sandala koja smiješno teče po kući zove se bake-zori, oživljeni hramski gong naziva se waniguchi, a raščupana papirna pregrada gadnog karaktera naziva se mokumokuren.

Neki tsukumogami stječu magična svojstva. Na primjer, kameosa je boca koja će, bez obzira koliko je izlili, uvijek biti puna. Ili je ungaikyo ogledalo koje odražava pravu suštinu ljudi i stvari (ne mogu svi izdržati susjedstvo s ovim predmetom).

A najpopularniji lik u japanskom folkloru je caracas obake, kišobran koji oživljava. Umjesto drške, izrasla mu je noga, a na sredini kupole pojavilo se oko, pa sada može skočiti zureći sa strane.

Užasan itan-momen

Image
Image

Postoji cijeli ciklus horor priča o tsukumogamiju - poput onih koje naša djeca pričaju u mračnoj noći u ljetnim kampovima. Stručnjaci za proučavanje folklora vjeruju da se ovakva urbana legenda pojavila u davna vremena, i to isključivo u obrazovne svrhe.

Odrasli su radili do kasno, u porodicama je bilo mnogo djece i često nije bilo nikoga da ih čuva.

Tako su roditelji smislili sve nove horor filmove o bebama različitih veličina kako se djeca ne bi igrala na ulici i jurila kući u sumrak.

Upečatljiv primjer takvih horor priča su priče o ittan-momenu. To je komad bijele tkanine koji leti kroz zrak dok se okreće. Tkanina je najčešće pamuk, širine 30 centimetara i dužine do 30 metara. Postoji mnogo mogućnosti kako se pretvorila u tsukumogami. Ali rezultat je jedan: ittan-momen leti noću i davi ljude.

Prvo se ona, poput pitona, omota oko žrtvinog vrata, a zatim ustane uzimajući plijen sa sobom. Priča se da je jedan čovjek imao sreću da preživi nakon što je upoznao strašnog tsukumogamija. Čovek se vratio kući kasno u noć.

Ittan-momen ga je napao i ugušio. Hrabri čovjek nije bio na gubitku, već je izvukao nož i prerezao ga po ovoj vrpci. Ittan-momen je odmah nestao, kao da je nestao u zraku. Ali bilo je krvavih rana na čovjekovom vratu.

Kandidati za Crvenu knjigu

Image
Image

Teško je reći kako moderni Japanci gledaju na tsukumogami. Može se pretpostaviti da ih mlađa generacija više doživljava kao likove iz crtića, a ne kao mistična stvorenja.

Općenito, ovih zabavnih čudovišta sve je manje, pa je vrijeme da ih stavite u Crvenu knjigu. Ali to ne čini ovaj kulturni fenomen manje zanimljivim.

Zanimljivo je da među likovima horor priča praktički nema gadžeta poput pametnog telefona i laptopa. Možda je činjenica da je upotreba elektronike još uvijek dio mladih ljudi koji su skeptični prema folklornoj baštini iz prošlosti.

Međutim, među starijom generacijom vjera u tsukumogami prilično je uporna. Na zahtjev starih ljudi, budistički monasi i dalje izvode jinja rituale na slomljenim i odbačenim predmetima kako oni, "probudivši se", ne bi gajili zlo protiv ljudi.

Čini se da se u Rusiji tsukumogami ne primjećuje. Pa ipak, kako se kaže, Bog štiti one o kojima se brine. A ako odlučite osloboditi svoju ostavu od starog smeća, bolje pogledajte one predmete koje ćete poslati na odlagalište. Šta ako se među njima nađe kandidat za tsukumogami, koji neće propustiti steći loš karakter i osvetiti vam se zbog lošeg stava prema njegovim godinama i zaslugama?

Preporučuje se: