Tajanstveni Zvukovi: Rješavanje Zagonetke

Sadržaj:

Video: Tajanstveni Zvukovi: Rješavanje Zagonetke

Video: Tajanstveni Zvukovi: Rješavanje Zagonetke
Video: Narodne zagonetke 2024, Marš
Tajanstveni Zvukovi: Rješavanje Zagonetke
Tajanstveni Zvukovi: Rješavanje Zagonetke
Anonim

Jednog subotnjeg jutra 2010. godine Jodie Smith, stanovnicu plaže Carolina Beach u Sjevernoj Karolini, uznemirio je prilično neobičan zvuk koji se brzo povećavao. Nije bila sama, jer kad je istrčala na ulicu, naletjela je na gomilu susjeda, slično uznemirena bukom.

Image
Image

Vedro plavo nebo isključilo je mogućnost grmljavine. Zatim se Smith vratio u kuću i objavio poruku na Facebooku, u kojoj je zamolio sve koji su čuli ove zvukove da se jave. U roku od nekoliko minuta dobila je mnoge potvrdne odgovore, od kojih su neki bili udaljeni 25 kilometara od nje.

Ovo nije bio prvi put da je Smith čuo ove zvukove. Kaže da nekoliko puta godišnje čuje ove brzo rastuće zvukove. Lokalni novinar Colin Hackman odlučio je istražiti ove zvukove, ali ih jednostavno nije mogao objasniti bilo kojom ljudskom aktivnošću. Ti zvukovi nisu mogli izazvati ni vojsku ni, na primjer, eksplozije u kamenolomu. "Čuo sam ove zvukove nekoliko puta i u njima zaista postoji misterija", kaže Hackman.

Sjeverni Karolci nisu jedini koji su čuli neobjašnjive, brzo rastuće zvukove. Čudni tutnjava, zvižduci i eksplozije se vijekovima javljaju u cijelom svijetu. Na području jezera Seneca u New Yorku, SAD, zovu se "oružje Seneca", na talijanskim Apeninima opisuju se kao "brontidi", što znači slično grmljavini, u Japanu su "yan", a na obale Belgije zovu se "maglice" ili podrigivanje magle.

Pa koji je njihov razlog? Neki od ovih zvukova imaju vrlo očigledna objašnjenja, poput oluja ili kolapsa oceanskih valova. Ali u mnogim slučajevima, primjerice u Sjevernoj Karolini, nitko ne zna uzrok ovih zvukova. Ali to ne sprječava ljude da daju svoja objašnjenja. A ako se neke od njihovih teorija pokažu točnim, one mogu promijeniti naše ideje toliko da priznajemo da sama Zemlja može proizvesti ove zvukove.

Misteriozni zvukovi imaju dugu istoriju. Na primjer, selo Mudus u Oregonu izvorno su nazivali Machimoodus, ili "mjesto loše buke" od strane Indijanaca. Godine 1938., seizmolog amater Charles Davison dokumentirao je zvukove koji su se čuli u cijeloj Velikoj Britaniji, s objašnjenjima u rasponu od buke motora i pucnjave udaljenog oružja do buke ogromne skupine jarebica (Bilten Američkog seizmološkog društva, vol. 28, p 147)

Grom je najvjerojatnije objašnjenje mnogih zvukova. Ovi zvukovi nastaju naglim širenjem zraka uslijed naglog povećanja pritiska i temperature oko gromobranskog kanala. U priobalnim područjima ocean može djelovati kao drugi izvor zvuka. Prema Miltonu Garceseu, stručnom akustičaru sa Univerziteta na Havajima, postoji mnogo načina na koje ocean može generirati brzo rastuće zvukove. Ovo je grb vala koji pada na površinu oceana, zrak istisnut iz vala, džinovski oblak mjehurića prisutan u valovima ili samo val koji se srušio na obalu. Ovi zvuci su prilično glasni i dobro su poznati surferima. Takvi zvukovi mogu lako putovati nekoliko kilometara u unutrašnjosti kopnom, kaže Garsese (Geophysical Research Letters, vol. 30, str. 2264). Ali ono što su ljudi u Sjevernoj Karolini čuli ne može se objasniti ovim razlozima. Mirno vrijeme u cijeloj regiji isključilo je grmljavinu, kao i zvukove olujnog okeana.

Ovo je privuklo pažnju David Hill -a, poznatog naučnika iz Geološkog društva Sjedinjenih Država (USGS), Manlo Park, Kalifornija. U članku objavljenom prošle godine, Holm je istaknuo da gore navedeni razlozi ne mogu objasniti uzroke zvukova u Sjevernoj Karolini (Seismological Research Letters, vol. 82, str. 619).

Međutim, u slučaju Sjeverne Karoline, Holm ne isključuje da su zvukove uzrokovali tajne vojne aktivnosti u obližnjoj vojnoj bazi, poput zvukova mlaznog aviona ili hitaca mornaričkih topova. Međutim, on ističe da su ljudi izvještavali o tim zvucima i prije nego što je izgrađena ova baza i izumljen nadzvučni avion. Isto vrijedi i za ostale poruke širom svijeta.

Meteoritska buka

U principu, meteoriti bi mogli objasniti ove zvukove, jer mogu izazvati veliku buku pri ulasku u atmosferu, a posebno ako im se nešto dogodi. Kad su se zvučni valovi mogli čuti, vidljivi tragovi koje meteoriti ostavljaju pri ulasku u atmosferu već bi se odavno ugasili.

Međutim, meteoriti ne mogu biti uzrok zvukova koji se čuju svakih nekoliko mjeseci ili godina u regijama poput Sjeverne Karoline, jer, kako tvrdi Michael Hedlin, geofizičar sa Kalifornijskog univerziteta u San Diegu, „Ako ste zaista čuli eksplozije meteorita, onda bi to vjerovatno bio jednokratni događaj."

Tada objašnjenje ovog fenomena može biti u području geologije. U nekim područjima svijeta dine mogu ispuštati šapat, zvižduke, pa čak i zvukove koji se brzo povećavaju. Velike dine sa strmim zavjetrinama najizgledniji su izvori ovih zvukova (Savremena fizika, vol. 38, str. 329). Kako se zvuk stvara u tim dinama još uvijek je vrlo slabo shvaćeno, ali poznato je da je za to potrebna kombinacija slabo zbijenih, gotovo sferičnih zrna pijeska s vrlo niskim sadržajem vlage. Raspjevani pijesak nalazi se na oko 30 lokacija, uključujući Kaliforniju, Egipat, Kinu i Wales. Međutim, obala Karoline nije uključena u ovaj popis.

Najegzotičnija teorija koju Holm razmatra je slučaj kada zvukove izaziva ogromno oslobađanje metana. Činjenica je da su neki slojevi dubokog mora sastavljeni od hidrata metana i sposobni su ispuštati metan kada su poremećeni. Ova teorija tvrdi da se ovaj gas može zapaliti i eksplodirati uz brzo rastući zvuk. "Problem s ovom idejom je u tome što metan vjerojatno neće doći iznenada i u dovoljnim količinama da eksplodira", kaže Hill.

Ova mu primjedba ostavlja samo jedan razlog za zvukove u Sjevernoj Karolini i drugdje - neotkriveni potres. "Mreža seizmografa na ovom području je vrlo rijetka i možda je došlo do malog potresa koji je prošao nezapaženo", kaže Hill.

Hill vjeruje da za potjecanje zvuka nije potreban snažan potres. Mali potresi bez primjetnih vibracija tla javljaju se stalno, pa čak i daleko od granica tektonskih ploča. Često ih bilježe samo seizmografi. Ali to ne znači da se potres dogodio u vašoj blizini. "Zvuk potresa može putovati mnogo šire nego što većina ljudi zamišlja", kaže on.

Svatko tko je doživio potres zna da nipošto nije tih. Međutim, buka koje se većina ljudi sjeća zapravo je uzrokovana vibracijama zgrada, tla, ali ne izravno zvukom potresa.

Ipak, potresi su doista popraćeni zvučnim valovima koji prethode samom potresu. Pokazalo se da je Malcolm Johnson, Holmov kolega iz USGS -a, upravo osoba koja je bila dovoljno blizu epicentru da čuje ove zvukove. 2008. godine pogodio ga je potres dok se nalazio na samom dnu rudnika zlata u Južnoj Africi blizu rasjeda koji je trebao proučavati. Johnson se sjeća: „Bio sam na dubini od 3,6 kilometara u malom tunelu u okviru greške pri utvrđivanju rascjepa, ugađajući instrumente. Odjednom se dogodio potres magnitude 2, a njegov epicentar bio je 20 metara od mene. Čuo sam zvuk koji je zvučao poput udara groma, prekriven složenom visokofrekventnom bukom. Čim sam ga čuo, shvatio sam da ću ga se zauvijek sjećati. I to uprkos činjenici da sam pokušao izbjeći padanje kamenja i shvatio da ću, ako ova praznina prođe kroz tunel u kojem se nalazim, ja biti punjenje za pitu."

Na površini često ne možemo čuti takav zvuk, jer do nas dopiru samo vrlo niskofrekventni zvučni valovi koji leže izvan našeg raspona percepcije. Valovi koje čujemo frekvencijom između 20 herca i 20 kiloherca najvjerojatnije će biti apsorbirani i raspršeni stijenama kroz koje se šire. Slično je i kada čujete samo bas zvukove dok vaš komšija svira neki instrument.

Međutim, pod određenim uvjetima, kaže Hill, zvukovi potresa mogu pjevati sa Zemlje. Evo primjera gdje slab potres može pobuditi zvučne valove koji dopiru do površine. Ako se na putu zvuka nalaze tvrde, sitnozrnate stijene, poput granita, vjerojatno ćemo moći čuti te zvukove, jer je manje vjerojatno da će te stijene raspršiti zvučne frekvencije. Ili ako se valovi na putu spoje između dva medija, tada se duž njega mogu transportirati izravno na površinu i izravno u zrak. „Zemlja oko čovjeka djeluje kao džinovski subwoofer“, kaže Hill.

Osim toga, određeni vremenski uvjeti mogu pridonijeti širenju zvučnih valova na velike udaljenosti. Na primjer, hladnog, maglovitog jutra, kada se hladan sloj zraka zarobi ispod toplijeg atmosferskog pokrivača. Zatim, odbijajući se od toplog sloja, zvukovi mogu "skočiti" na velike udaljenosti.

No, mogu li slabi potresi ostati neotkriveni? Jonathan Lees, geofizičar sa Univerziteta u Sjevernoj Karolini, vrlo je skeptičan prema takvim tvrdnjama. „Instrumenti koji se koriste za snimanje potresa vrlo su osjetljivi. Ako glasne zvukove ne mogu izazvati potresi, onda su oni vjerojatno druge prirode”, kaže on. Međutim, on priznaje da barem neki od prijavljenih zvukova moraju imati prirodne uzroke. Brojna opažanja na terenu podržavaju ideju da mali potresi mogu stvoriti jaku buku. Još 1975. Holm i njegove kolege instalirali su seizmičke stanice u dolini Impairl u Kaliforniji. Jedne noći, njihov mikrofon je snimio tri brzo rastuća zvuka, koji su se tačno poklopili sa tri zemljotresa, magnitude 2 i 3 (Bilten Seizmološkog društva Amerike, vol. 66, str. 1159). Kasnije je Matthew Silvander sa Univerziteta u Toulouseu u Francuskoj zabilježio brzo rastuću buku povezanu s malim potresima u francuskim Pirinejima. “Kad vam je potres pod nogama, čujete zvuk koji se brzo razvija, ali ako je daleko, zvuk će biti nižih tonova. Vjerovatno se za mnoge smiješne zvukove može kriviti tektonika, a ne poltergeist”, kaže Silvaner.

Sjeverna Karolina, sa svojom stalnom bukom, mogla bi biti mjesto za rješavanje ove misterije jednom zauvijek. Projekt EarthScope je mreža seizmičkih stanica udaljenih 70 kilometara, koje pokrivaju cijele Sjedinjene Američke Države od zapada prema istoku. Trebao bi stići u Sjevernu Karolinu za nekoliko godina i bit će dovoljno osjetljiv da testira Hillovu teoriju potresa.

Takođe su počeli prikupljati izvještaje o zvucima koji su se čuli tokom zemljotresa. Na primjer, Patricia Tosi s Nacionalnog instituta za geofiziku i vulkanologiju u Rimu u Italiji i njezine kolege traže od ljudi da prijavljuju zvukove potresa koje čuju putem internetske ankete. Koristeći ove podatke, reproducirali su mapu buke koja se čula tokom potresa magnitude 6,3 koji je pogodio grad L'Aquila 2009. Mnogi od ovih zvukova najvjerojatnije su uzrokovani zgradama koje vibriraju, ali neke od poruka iz zone od 100 km u blizini epicentra izravno su povezane sa bukom koja se očekuje od samog potresa.

Bez obzira na to što je uzrokovalo zvukove koje je Jodie Smith čula tog dana u Sjevernoj Karolini, čini se da naša planeta proizvodi mnogo više zvukova nego što smo mislili. Disonantnost našeg svijeta znači da je većina nas navikla pripisivati glasne zvukove ljudskim aktivnostima. Ali zvuk koji pogrešno smatrate tutnjavom udaljenog kamiona može zapravo biti glas same Zemlje.

Preporučuje se: