Strašan Slučaj U Afganistanu

2023 Autor: Adelina Croftoon | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-11-27 08:59

Korisnik stranice Reddit pod nadimkom "Js0508".

“Godine 2008. imao sam 19 godina, bio sam u vojsci i poslan sam u Afganistan na jedno malo mjesto u južnom dijelu zemlje. To je bilo rijetko naseljeno planinsko područje.

Često su nas posjećivali ljudi obučeni u civilnu odjeću, posjećivali su nas nekoliko puta sedmično, ali nikada nisu ostali duže od dva dana. Imali smo dobre odnose s njima, bili su to ili neke specijalne snage ili ljudi iz CIA -e.

U tom području bilo je mnogo glasina o psihološkim trikovima militanata. Na primjer, zasjeda i ubijanje svih osim jednog kako bi rekao ostalima, a oni su znali i bojali se hodati noću. Ili ozbiljno sakaćenje leševa i bacanje u sela.

Do kraja treće sedmice mog boravka tamo, postalo je potrebno provjeriti selo nedaleko od nas. Ljudi iz tog sela su se u prošlosti često žalili da im američki vojnici ubijaju koze. Mislim da su za ovo htjeli dobiti novac od nas. Ali kad je naša patrola krenula u tom smjeru, vidio je žene i djecu kako nose mnogo stvari, a kad su vidjeli naše vojnike, pojurili su razbježani. Sve ove neshvatljive aktivnosti bile su prilično sumnjive i zahtijevale su provjeru.

Sledećeg jutra smo se odvezli do tog sela. Bila je udaljena samo sat vremena vožnje od nas, a put je vodio kroz ravnu dolinu. Cijelo se selo smjestilo na vrhu malog brda i bilo je samo desetak kuća i šupa u kojima je živjelo najviše 40 ljudi.

Kad smo se približili selu, začuli smo glasove. Kao da je mnogo ljudi vikalo nešto odjednom i riječi se nisu mogle razabrati. Trajalo je otprilike minutu, zatim je zazvučao metal, oštar vrisak i vlažno zujanje. Kad smo se još više približili, ponovno smo čuli mnogo glasova i bili su toliko glasni da smo mnogi od nas na kraju isključili zvučnike u kacigama.

Bili smo na udaljenosti od 30 metara od ulaza u selo i tamo vidjeli veliko otvoreno područje do kojeg je od ulaza vodio tanki krvavi trag. Kad smo izašli na trg, naišli smo na veliku lokvu crnkaste krvi.

Odmah smo primijetili tri osobe u vojnoj uniformi koje su iskočile iz automobila i otvorile vatru na nas. Skrivali smo se iza raznih skloništa, a ja sam za sebe odabrao zid od 1,5 metara koji okružuje malu kuću. Jedan od vojnika prišao je bliže i pucao u mene i isprva sam se uspaničio (ovo je bilo moje prvo pravo borbeno iskustvo), a zatim sam pucao u njega 8 puta od čega su ga dva metka pogodila u prsa.

Ubrzo je naš tim ranio preostala dva militanta i pozvali smo pojačanje. Niko od naših ljudi nije povrijeđen. U jednoj od kuća zatekli smo četiri žene koje su se tamo skrivale i počele su da nas mole za pomoć. Kad smo ih počeli ispitivati, priznali su da su neki od stanovnika trebali napasti patrolu jer im je za to obećana nagrada.

Ali kad smo nakon ispitivanja pustili žene, one su se glatko odbile vratiti u selo. Drhtali su od straha i bili su nevjerojatno uplašeni. Pitali smo zašto se toliko plaše, je li to zaista posljedica nedavne pucnjave? Ali pokazalo se da je to potpuno drugačije.

Rekli su da su jutros, čim je sunce izašlo, malo prije našeg dolaska, vidjeli čovjeka prekrivenog krvlju ili crvenom bojom kako polako ulazi u selo. Tako je izgledalo izdaleka. A kad su se ljudi približili toj osobi, užasnuto su ustuknuli od nje i pobjegli.

Kada je ovaj čovjek ušao u selo i svi su ga vidjeli, ispostavilo se da je bez odjeće, kose i kože. Svaki njegov korak izlagao je kapice. Takođe nije imao oči i mišiće oko donje vilice.

Glava mu se trznula dok se kretala, kao da ga ništa ne podržava, a dah mu je bio težak i gušio se, kao da se davi. Žene su prestravljeno vrištale ugledavši ga, a muškarci su potrčali u kuće i zgrabili im pištolje. Kad su mu prišli, vidjeli su da je čovjeku prerezan trbuh i da mu visi crijeva.

Muškarci su počeli pucati na nesretnog čovjeka, a on se nije ni trznuo kad su mu komadi mesa odletjeli. Svi su pucali na njega, a zatim su počeli puniti oružje. A onda je ovaj čovjek raširio ruke i počeo tako glasno i užasno vrištati da su svi plakali od užasa, a muškarci koji su stajali pored njega krvarili su im iz ušiju i onda su pali.

Nakon toga je i čovjek s kožom konačno pao na tlo, ali prije nego što su ljudi stigli doći sebi, nije ga bilo nigdje, nestao je u grimiznoj izmaglici i nije bilo tragova stopala koji su vodili sa strane. Muškarci koji su pali pored njega takođe su nestali bez traga.

Možda su seljani vidjeli duha (na slici) ili duha?

Slušali smo ovu priču, pretvarajući se da nas nije uplašila, a kasnije smo na povratku razgovarali u osnovi o nečem sasvim drugom. Vozio sam se sa još šest vojnika i kretali smo se zemljanim putem, kad nam je odjednom neko doviknuo da zastanemo i legnemo na tlo.

Ispostavilo se da je konj ležao ispred nas na cesti. Noge su joj bile odsječene u razini koljena, glava je bila okrenuta unatrag, nešto joj je pisalo na koži trbuha, a nešto joj je virilo u trbuhu. Mislili smo da je to improvizirana bomba i deaktivirali smo je. Nakon pregleda osakaćenog konja, vidjeli smo da su posjekotine napravljene vrlo ravnomjerno i precizno, nije bilo ni kapi krvi.

Zatim smo pitali našeg prevodioca šta tamo piše. Rekao je da to čak nije ni arapski, već farsijski i kaže "Pogledaj ovdje", "Pogledaj ovdje", "I sad nemoj više gledati." Svi smo bili šokirani ovom "šalom", a kad smo se vratili komandantu, ispričali smo mu to. A onda nam je ozbiljno rekao da nikome ne govorimo o takvoj stvari, jer bi u protivnom naša mentalna priprema bila dovedena u pitanje.

Kasnije, kada smo se vratili u bazu i otišli pod tuš, nekoliko momaka je glasno vrištalo pod tušem, jer im se učinilo da su vidjeli svoje lice u ogledalu bez kože. Smirili smo ih, a zatim smo se i sami istuširali. A kad sam se počeo brijati, u ogledalu sam vidio svoje lice koje je bilo crveno i bez kože.

I dalje ga ponekad vidim u ogledalu, iako je to bilo prije 11 godina. Zbog ove kuće skroz sam uklonio ogledalo u kupatilu i počeo da se brijem kod frizera. A kad sam se obrijao u kupaonici (ovo je bio zadnji put), kći je stajala u blizini. I ona je također vidjela moje crveno lice u ogledalu i pobjegla vrišteći.

Tokom ovih 10 godina, tri naša vojnika, od onih koji su bili u tom selu, poginuli su u borbi, dva su ranjena, naš prevodilac je sa porodicom ubijen u svojoj kući. A nas troje smo po povratku kući počinili samoubistvo. I ne mogu pronaći ništa slično u mnogim neobičnim pričama širom svijeta.

Ne znam mnogo o mjestu gdje je to selo bilo. Znam samo da ima bogatu istoriju i da su 80 -ih Rusi tamo imali bazu. Takođe znam da je Aleksandar Veliki bio na tim mestima. Ali više ne znam i ne znam šta da mislim o svim tim sranjima."

U komentarima na ovu priču korisnici su ponudili svoje verzije onoga što se dogodilo. Neko je napisao da su sve te vizije samo posljedica stresa onoga što je vidio i čuo, te da je autoru hitno potrebna pomoć psihijatra.

Drugi su napisali da je moguće da se dogodila crna magija uz upotrebu džina ili da je to bio vampir ili demon. Postoji i verzija da je ovo pravi duh - ova stvorenja mogu promijeniti svoj izgled, piti ljudsku krv i jesti leševe.

Drugi korisnik je napisao da je njen suprug također služio u Afganistanu i da je tamo vidio i neke strašne stvari o kojima ne želi govoriti.